već sam pisala... i već je puno njih pisalo o tiramolama koje spajaju kuće posvuda po Dalmaciji...
...ova slika iz centra Splita svima je jako poznata....
...one su jako zgodne jer se na njima roba brzo suši.....
...one su jako nezgodne kad zapuše....pa se sve zapetlja...roba se iskida.... a nezgodne su i zato jer svi susjedi vide koje rublje nosite....
..šta su dalmatinske kale bez tiramola???.... ma ništa!...
već smo se na njih navikli...
više niti ne primjećujemo mirise omekšivaća koji se stavlja u rublje kao "zaštitni znak tiramole"
..i dok sam se tako šetala kalama po Komiži.... odjednom nešto zasmrdi... ja sam gost i pravim se da je sve ok....al smrdi.... kad na ulici dvi prodavačice ulaze jedna drugoj u dućan - što to pereš?
- ništa!
- ma smrdi li kod tebe?
- ja sam mislila da smrdi kod tebe!
- a da to nije Tone opet....
- gospođe, smrdi dole ona tiramola ubacujem ja...i mislim se.... joj kako bi ja tu tiramolu ukrala
.
...znate li itko zašto se kod nas ne može normalno kupit sušena hobotnica.... sušeni švoji.... ili bilo koja druga riba....a svi imamo naviku kupovat sušeni bakalar?
...a malo dalje pristojno sušenje....uopće nije zanimljivo....
.
...znate kako se kod nas kaže za nekog bezveznjaka? ...."nit smrdi, nit miriše!" ...e takva je ova druga ...očito skupa...tiramola...
...šetam se ulicama i primječujem da se među svim ljudima koji prolaze, šetaju i oni.... neprimjetno i tiho...bez glasa ... ili hodaju...ili leže uz zidove lokala
.
...ili negdje iz zelenila promatraju ljude koji prolaze.... veliki su... ali nemaš osjećaj da su opasni...osjeti se da ne žele smetat... te da se sklanjaju da te ne bi uznemiravali...
.
...gledam ga kako sjedi ispred vrata od mesnice...tiho i nijemo...i vadim fotoaparat da slikam...al to je privuklo pažnju onih u mesnici na mene... stranjkinja sam čim imam aparat u ruci...i počnu mi bučno mahat.....
.
- hello, how are you....
- ala zeznili ste mi sliku - zagrintam i odem dalje.... ali sad sam pazila na njih...i primjetila da svi imaju crvenu markicu na uhu.... neki su bili ofucani...bez šape...a neki skroz dobro držeće lutalice...al nijedan od njih nije bio premršav niti je izgledao izgladnjelo...
u parku čudan prizor...mali pas, očito beba, se igra...a lutalica stoji niti metar od njega i promatra igru...čuva ga...
.
...opet sam se uhvatila za foto aparat, ali me gazda čudno pogledao i stavio svog psa na lanac, kao da se boji da ću mu ga ja ukrast
- izvinite, mogu li slikat?
- šta?
- a lutalicu. Očito je čistokrvan. Pogledajte mu plave oči. A Vaš se tako lijepo igra. Baš je prava beba.
- je moj je beba. Bio je lutalica pa sam ga udomio i sad svi ostali psi ovako paze na njega.
- uvijek idu za vama?
- da. I kad krenemo kući hodat će 5 m iza nas sve do kućnih vrata
- neće se "grebat", molit ...
- ne. Oni čuvaju svoje i sretni su da je jedan njihov udomljen i u toplome. Pogledajte kako nas promatra. Ne mrda i kad mi pogledamo u njega on skrene pogled da nas ne smeta.
- ma to sam primjetila danas na čaršiji. Ali ovi psi očito nisu gladni. Ne mole za hranu.
- postoji jedna udruga, zove se Šapa, ona ih hrani i brine o svim lutalicama. - a pristojnih li lutalica. kad bi bar ljudi bili ovako pristojni i odgojeni
- e gospođo moja, oni jedan drugog odgajaju. A vi očito niste odavde?
- ne ja sam iz Splita!
...pozdravim se i odem.... i promislim na onu moju pekinezericu kod kuće...koja non stop nešto grinta, moli za hranu...a ne fali joj ni tičjeg mlika..... očito je da smo mi neodgojeni i da tako odgajamo svoje ljubimce....
kad u susjednom gradu još veće iznenađenje.... ne samo da po ulicama šetaju psi lutalice ..već i na glavnim ulicama imaju i svoje spomenike ...kao što ga ima Bosanski tornjak u Travniku....
.
... dal' bi i naši kućni ljubimci bili puno bolji da nema naše intervencije?....
...i dok su na TV-u uporno najavljivali veliki pad temperature u subotu i orkansku buru....ja sam kroz prozor moje hotelske sobe gledala put Biševa....
.
...otići ćemo na njega ako nas vrijeme posluži...sutra u 11... - bilo je dano mi obećanje ..pa sam došla na rivu... sat prije... da ne bi slučajno zakasnila...
.
... i propustila kamenu ljepotu.... koja je tako blizu...a tako daleko i nedostižno...
da bi se došlo do Modre špilje treba proć ovaj greben ili vozit oko njega...
.
...brzo dolazimo do špilje.... a ulaz je jedva vidljiv.... saginju se glave.... upozoreni smo da stavimo ruke u kaić...jer je taman širok koliko i ulazak u špilju....
.
...i dok se rukama odguravamo o rubove špilje...pred nama se ukazuje ljepota života.... nesvakidašnji prozor.... mir...tišina i žubor vode....prizor koji izaziva strahopoštovanje.... smirenje...uzdah.... jedan tihi glas počne tiho pijevat "...more more" ...i zastane....
.
...a ja bi tu ostala... i mislim se kako da ostanem bar sat vremena u toj tišini...kad glas s drugog broda propara zrak.... nema ovdje znakova.... već tihog dogovaranja....
.
...s tužnim uzdahom izlazimo iz ovog beskrajnog plavetnila ... kao da vidiš svjetlo na kraju tunela
.
.....vraćamo se na gliser...i tad nove ljepote...kamene lepeze....
.
....i skrivena plaža "Porat" ...na kojoj ...iako nema ni psa.... stoji tabla....
.
...skinem cipele.... nigdje nikog.... skinem rebatinke... nigdje nikog.... uđem onako u more... ono toplo...cca 20 C .... kako ću se osušit ako skočim u more??? promislim.... i skinem košulju ...kad odjednom začujem muški glas:
- Gospođo, treba li Vas slikat?
- ne hvala
...odgovorim...i tad mu dam foto aparat da me slika.... pa neš ti... Biševo nema ni 6 km kvadratnih... uhvatit ću ga ako mi pobjegne s aparatom... osim ako ga onaj drugi stanovnik ne čuva :-))))
...i tad počnem pjevušit pjesmu koju sam "čula" u svojoj glavi od ulaska u hotelsku sobu....
...lađe koje odlaze, odnose toplo ljeto s našeg otoka
odnose zadnje nade jer tebe nema tu
a kiše dolaze......
.....zovem te krikom...gubim glas
sa druge strane našeg prozora
rađa se novo svitanj.....
.
...ovo je bilo u subotu.... od 11 do 17 sati...lošim prognozama...usprkos.... sutradan je već padao snijeg u Istri i Lici....a ja sam se pitala koliko je vremena prošlo od ove lipote....cili jedan život?
svaka veza ima svoj točno definirajući termin statusa...svi znaju što to predstavlja... što je kome činiti, kako se on osobno, a i njegova okolina treba ponašat u takvoj situaciji
Shodno tome imamo one koji su u vezi...i koji su bezvezni...
veze možemo podijelit na društveno prihvaćene:
1. u braku
2. zaručeni
3. ili jednostavno u statusu hodanja može bit i onaj status veze koji nije društveno prihvaćen kao
4. vanbračna zajednica
5. ljubavnici
za svaku od prve 3 kategorije znaju se pravila ponašanja.... najprije si prijatelj i tad ide - pogledaj kako te gleda
- sviđaš mu/joj se
- pa izađi s njim van (uglavnom se puno njih uključi u namiještanje zajedničkog izlaska)
3. hodanje - uvjeravanje okoline da ste stvoreni jedno za drugo
- predugo hodanje vrijeme je za nešto konkretno
2. zaruke - baš ste lijep par
- kad ćete se počet kućit
- preduge zaruke nisu dobre
....i mic po mic tvoja te okolina...htio ti to ili ne dovede do
- priprema vjenčanja
1. brak
to je vrhunac društveno prihvaćenog ponašanja kad počnu drugi pritisci
- pa trebaš se brinit o obitelji
- koga briga, samostalan si (ova mi se izjava najviše sviđa) - ne možete se tako ponašat u braku
- nisi/nije u pravu
- formiranje klanova za jednog od članova zajednice
.... the end ili razvod.... i ulazak u skupinu bezveznjaka
4. vanbračna zajednica je u biti ona koja se othrvala svim društvenim pristiscma da je nekako legaliziraju...i od koje je okolina na neki način "digla ruke" od uvjeravanja pa tako mogu uživat u svojoj sreći dok oko njih svi kolutaju očima i nemoćno uzdišu ili pušu - u stvari je sva okolina već iscrpljena od toga da bude ljubomorna što je im je dobro u životu
5. ljubavnici su sramota. Ako muškarac ima ljubavnicu onda je on frajer...u obrnutom slučaju ona je kurva...i opet svi kolutaju očima ...i pokušaju ih ili ogovarat....iako se možda jednostavno radi o ljudskoj ljubomori što oni koji sve to govore nemaju isto nekakvu takvu vezu
bezveznjaci su ...unatoč nazivu skroz cool i ok ljudi koje društvo pritiska na druge načine. Zbog toga i je ovakav bezvezan status - Bez veze :-) ....ali ovdje se već na njihov spomen samo odmahuje rukom
6. slobodni ...su oni koje okolina čeka da skrenu pogled put neke osobe da ih uvjere da uđu u neko od društvenih pravila ponašanja prepoznat ćete ih na ulici jer hodaju uzdignute glave...sigurni u sebe, ali i jako brzo grabe naprijed da ih netko ne uhvati s nekakvim pravilima igre
7. razvedeni su oni koji se žale...ili se s njima suosjeća zbog teškog života i životnih pogrešaka ili zle sudbine...prepoznat ćete ih po veselosti....nasmijanosti...opuštenosti i plesnom koraku dok hodaju ulicom
8. i ostali .... nedefinirani... koje društvo ne zna gdje će svrstat.... ili koji sami ne znaju gdje da se svrstaju e to su oni koji šetaju gore dole po ulicma...parkovima...sjede u kafićima s kavom... pričaju viceve...
ovi ostali mogu imat vezu...a i ne moraju.... ako nisu u vezi onda nemamo o čemu... ali ako imaju neku vezu onda to mogu bit jednostavno
poznanici
prijatelji za druženje
prijatelji za kavu
prijatelji za sport
prijatelji za ples
pravi prijatelji
školski prijatelji
...i tu prestaju društvene norme....
a čula sam da se među mladima pojavljuju i prijatelji za sex
(ovaj se termin krije da se ne bi i za ovakav status razvile društvene stepenice prihvaćenog ponašanja)
...svi mi...htjeli to ili ne ponašamo se u skladu s nekim društvenim normama... zato je i nastao ovaj zadnji termin...jer je lakše imat "prijatelja za sex" nego momka/djevojku ... to te psihički rasterećuje i ne stvara probleme... ni s okolinom... ni sa samim sobom... a ni sa moralom
...tipično stvaranje uvjetovanog refleksa kod pojedinaca....
...a šta ako se ima nekog....a za tu osobu se nema prikladan termin? ... društvo bi reklo
- ne zna što hoće ...a sveti Facebook kaže "komplicirano je" ... ovo je isto tako jako dobar termin jer nitko ne želi pitat što je tu komplicirano da mu ne bi satima plakao na ramenu ...i tako te puštaju na miru
.
...a zašto mi ne želimo osobi ...s kojom je sve tako jednostavno... dat prikladan termin i svrstat ga u neki status? Jer o tome ne mislimo? Pa jednostavno je... nema autosugestije da nam sugerira što se mora radit sutra i kako se ponašat ...jer kao da sami sebe uvjeravamo u nešto.... tada i nesvjesno počnemo slijedit sve uzance i pravila koji taj termin nosi sa sobom
...što napravit kad se nađete u nepoznatom gradu...u susjednoj zemlji....a mrak već počeo padat...iako nije kasna ura.... iako postoje znakovi na cesti....radovi su....sve je prekopano... a dva puta se vrtiš istim cestama tražeći hotel ....a sve nekako u mraku...i nigdje vidljivih reklama?
...pa zapitaš se u koji to hotel ideš? Kakva je to rupa? ...zastaneš na cesti kad ugledaš dva policajca i priupitaš: - molim Vas gdje je hotel XY? - al vi niste odavde?
- pa i nismo baš i tražimo hotel "XY"
- ajoj, kako ćemo Vam sad objasnit kad je sve prekopano?
- pa pokažite nam bar gdje je.
- kakav je to policajac koji kad ga pitaš gdje je nešto, odgovara sa "al nisi odavde? - sretna što imam temu za grintanje odmah ulijećem s komentarima
...i pokažu oni...nađemo mi hotel... shvatimo da smo prošli kraj njega već 3 puta.... zastanemo ispred zatamljene zgrade ne znajući daj da se vratimo kući...ili da zakoračimo.... al ipak... otvorimo vrata i kao da smo ušli u drugi svijet.... s nepovjerenjem odlazimo na recepciju uzimamo ključeve ... i kad sam otvorila vrata od sobe...iz mene je spontano izašao uzdah oduševljenja...."Wooooow" koja soba...
...budim se ujutro ....pjev ptičica....osmjeh na usnama... savršen doručak...odem u skitnju... u prolazu ugledam "Jazz bar"... e to je mjesto za mene....sjednem na štekat...na mjesto gdje sunce sija...i gdje se dobro čuje muzika.. razmišljajući kako ću produvanit koji...i gledat lica ljudi koja prolaze... lijep je to sport ako nikog ne znaš... po licima sve vidiš...i gdje si...i kako je tu.... kad evo konobarice...tad se sjetim da sam preko granice
- ajme izvinite, primate li eure? - al vi niste odavde?
- nisam! Popila bi kavu ako je moguće, al imam samo Eure.
- može u Eure!
- hoće li bit dosta 1?
- ne primamo sitne Eure!
- a ako Vam dam u novčanici, kako ćete mi onda vratit?
- pa u našem novcu.
- vratit ćete mi 49,6 € u Vašem novcu? Šta ću ja s tim? Godinu dana pit kavu?
- a vi ajdete na most promijenit novac
- na most?
...i pogledam ja put mosta kad tamo dva švercera s ogromnim plikom novčanica u rukama...podsjetili su me na Most u Splitu gdje su isto tako mijenjali ondašnje marke i varali ljude... dignem se sa stola i odem....kad zvoni mobitel...i gđa Mala iz Grada sazna za moj problem bez kave ...i umre od smija... ispred mene prekrasan hotel sa Splitskom bankom.... kvraguc... nemam pojma šta mi je s računom u toj banci...ali...u hotelu slastičarna....HA????
uđem u hotel...naručim cigarete, kavu i sok ...konobar donese...a ja kao prava lafica izvadim American :-)))
...uhhhh....konačno kavaaaaaa..... popila je...ne baš nabrzaka.... nisam računala na činjenicu da je hotel malo skuplji pa da su cigarete servirane u maniru Hotela s malo više zvjezdica....al nema veze...otvorene kutije duvana ne smetaju previše... opet odem ja van... sad ciljano tražeći svoju banku koju ne mogu pronać....kad zvoni mobitel...i gđa Mala iz Grada zabrinuto pita dal sam popila kavu ili da očekuje međunarodni incident.... uđem u jednu banku gdje nije bilo nikog....dođem na šalter i mladoj službenici kažem:
- molim vas pomozite. Imam Eure, imam kartice, treba mi novac za kavu. Da li se to može nekako sredit? - al vi niste odavde?
- al ne vidite da sam iz Splita?
- a znate li za Posranu?
- Posrašta?
- Posrana negdje kraj Splita? Znate imam malo dijete i gledala sam tamo da idem na more.
- AAAAA Podstrana! To Vam je dobro za dijete, a blizu je i Stobreč sa pješčanom plažom...ili idite u Split na Bačvice
- a da ja Vama promijenim 10 €, a ostatak vratim u €urima?
- da li bi bili tako ljubazni?
- kako ne.
...da ona meni 10 € u domaćoj valuti...ostatak mi vrati u €urićima...i ja sretno otrčim do šoping centra...kupim kćeri maramu i još neke sitnice i zadovoljno sjednem u kafić ...sad bi već svoju kavicu s ljubavlju i sokić....
- čiji Vam je šlag što ga stavljate u kavu? - al vi niste odavde?
- ne, nisam i donesite mi običnu kavu i neki sok . Samo sekundu da vidim imam dovoljno novaca u novčaniku
- imate ne brinite! - odgovori on ne računajući na činjenicu da sitniš u koji sam gledala, su sve €uri i kune
....donese momak....i kao pristojan konobar stranoj gošći ide ulit sok u čašu i prolije po stolu u blizini mobitela... - ajme prolio sam Vam mobitel
- ne na mobitel. Ovo mi je drugi od Nove godine
- provjerite dal radi
- ma radi ne brini!
- ajme meni što sam napravio.
- ma nisi ništa
...prijala je kava...prijala....sve takva i bez šlaga ...a normalno kad je sve "domaće"...Frankova kava...šećer....Orangina i Capy sok ...a ja ipak nisam odatle...
Kad se nađeš preko granice trebalo bi poštovat valutu zemlje u kojoj jesi. Znam to...i kajem se... navikli smo se da kad dođemo u Bosnu sve plaćamo sitnim €urima i riješen problem ... i zato je ovo moje mijenjanje novaca meni osobno bilo zabavno ....ali zašto su me svi pitali "Al niste odavde?" ... ako pitam za ulicu...hotel...kafić...lovu.... valjda to znači da nisam?
...ili toliko izgledam njihova da su se svi čudili da postavljam takva pitanja?
u Podrumima na otvaranju izložbe cvijeća...u drugim hodnicima jedna druga slika... Gastro izložba koju su ugostitelji Splitsko-dalmatinske županije pripremili za otvaranje Izložbe ....
.
(punjene lignje, paštetice od škampa ...lepeza od školjaka....("Bukara" skriva u ovim tečama okolo sve ono što je izložio na lepezi)
.
(rafioli od blitve punjeni pršutom i sirom ili tripicama...i oni od tripica sa pršutom i sirom) ...malo školjkica i jastoga)
.
(domaći pršut, kruh ispod peke od brašna s kamenih mlinica i uštipci ...rižot od kozica i šparoga ... ostalo je na toplome...i soparnik...)
.
(punjena prepeličja jaja sa šparogama na rikoli i kori od tikvica ....soparnik i kroštule....puno kroštula)
.
(Mara i Duje....torta od palente i blitve...i brod od poriluka i lignjica ...punjen fažolom)
maru i Duju nitko nije tio dirat...pa su ljude molili da uzmu pršut s njih.... ostao samo Dujin pojas s kapulicom :-)))
.
gregada od ribe (sa sabljarkom i jastogomm...iza je morski pas s dalmatinskim travama...pa još arambašići.... sipa s bobom... (desno u teći i frigane lignje i girice u slapovima....tripice (Bračke) ...sirevi s travama.... dimljena tunjevina...bakalar s orzom...i svašta još ...pa vina...i vinari ...
.
(desno su čokoladne tortice s narančom...kako mi je žao što ih nisam probala...a bili su i rafioli i Imotska torta...uffff...lipote)
....svi koji su došli....dobili su neko nesvakidašnje ili autohtono jelo.... i iako je vladala velika gužva...nije bilo naguravanja... a ja sam ostala u šoku od kvalitete serviranja i inovativnosti naših ugostitelja ....
...i tko će sad reć da se nemamo čime podičit i da nemamo šta za ponudit?.....
...vjerovali ili ne...najviše me ljudi pitalo gdje mogu dobit čašu vode... srećom ju je bilo posvuda okolo po stolovima...
...a sad natrag na cvijeće.....
.
P.S. namjerno nisam imenovala objekte koji su donjeli hranu)
večeras se u Splitu otvara Izložba cvijeća.... kao i svake godine... bila sam na Takmičenju florista i slikala cijelu izložbu.
Ovogodišnja tema je more, kamen i cvijeće...
ako imate sreće i propusnice za večerašnje otvaranje.... moći ćete uživati i u gastro izložbi ugostitelja naše županije... a ako niste među tima....posjetite izložbu i gledajte detalje.... prekrasni
su.... ja jednostavno nisam znala kuda bi gledala....
.
.
.
.
.
.
.
.
...slike će već sutra bit stare...al u trenutku objavljivanja ...nema ih nitko :-))
Šah je logična igra ...za one koje vole razmišljat logično...i gdje ništa nema veze sa srećom, već isključivo sve ovisi o vještini igrača i dobroj procjeni protivnika...
...nikad mi nije bilo jasno zašto je šah sport... i tada sam u daljini ugledala njih....kako šetaju i jure po šahovskom terenu.... i puno toga mi je odmah postalo jasnije....
....publika je sjedila okolo ...a njih dvoje...nasred šahovskog terena... je razmišljalo...
...i tad je jedan od njih naglo ušao u teren i počeo pomicat figure.... kiša hoće pa neće past....al nitko se na to ne osvrće....svi gledaju na šahovski teren....
- smim li slikat?
- a ko ti brani?
- pa mislim da je ovo ozbiljna situacija i ne bi htjela smetat!
- ma ne smetaš. Sid'tu i snimaj.
- a da li šapćete?
- a mi onako samo komentiramo sebi u bradu, a oni ako čuju...nismo mi krivi...
...a na terenu je situacija ozbiljna...i već se igra brzopotezni lov na kraljicu, lovce ....
.
....crni napreduje...i pobjeđuje....al' tad sam i ja zaboravila na aparat u ruci...već sam se uživila u igru.... definitivno sportsku igru...koja zaslužuje bit na sportskim terenima ....
...ako pod tim imenom možemo nazvat i ove 2 prekrasne kornjače...
...kojeg su roda? pa rekli su nam da im pogledamo pod rep... hahahah... i gledala sam ja tako pod rep...i gledala i ništa nisam ustanovila...osim da nisu istog roda...
...a koja je kojeg? ...e sad ...za to treba malo psihologije.... i to specijalne psihologije za kornjače... ili jednostavno malo ženske lukavosti?...
...najprije ih se dovede na isto područje....da malo pročakulaju...
...pa se servira ručak...i pusti ih se na miru da one pojedu....
...tada one malo prošeću i popričaju....nekako sam imala osjećaj da ova manja više priča....
...i odjednom je on iza nje...i njuška... ili guguće (nisam dobro razumila)
...i hopla....
....kao da je sve već viđeno?.... neČu snimat dalje... nisam ja od takvih ....
"Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" moj sin, 26.4.2009. u 13,13 sati
....
Je suis fatiguée, je suis épuisée
De faire semblant d'être heureuse
Quand ils sont là ...
Je suis malade
c'est ça je suis malade
Tu m'as privée de tous mes chants
Tu m'as vidée de tous mes mots
Et j'ai le coeur complètement malade
Cerné de barricades
T'entends... Je suis malade...
....
...priznajem!...:-))
"...to platit će netko
ni kriv ni dužan
kad ruku mi da....
Moja zabrinuta mama
"Ajme dite moje, gledala sam na TV-u kako u Engleskoj varaju dicu i odvode ih u sotoniste..."
"Ma mama, po tome su sve babe kod nas sotonisti! Nose samo crninu, kolju kokoše i deru se za mladima "Đava te lipi nosaaa!"
Mala Vještica: Moja mama kasni tako sa stilom, da to nisu istine!
Svjetlo sa tamom,
oblak sa modrinom,
vatra sa križem što se ruši,
suza sa okom koja plače
ti spavaš sa mnom,u mojoj duši.
Čamac sa morem,
kruh sa vinom,
pjesme sa grlom presječenim,
ruža sa sjenom u tvom krilu
ti spavaš sa mnom,negdje u meni.
Jedro sa vjetrom,
snijeg sa planinom,
jesenje magle s nespokojem,
trava sa rosom,otok sa morem,
ti spavaš,spavaj milo moje.
Usna sa usnom,
srebro sa zlatom,
usnula ptica ispod granja.
Probudiš li se,probudit ću se
i zato sanjaj...da te sanjam...
Zvonimir Golub
....waaaaaaaaaaaaaa...
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.