subota, 28.01.2012.
....ode Elyca u legendu....
|
noći muzeja su prekrasna stvar...ako se prije toga dobro informiraš gdje će bit kakva zbivanja .... jer tad je to jako ...jako zabavno... čak je i moja kćer izlazeći iz kuće rekla: - ne znam kad ću doć, idem na noći muzeja! ...lijepo je to ....prekrasan događaj.... al meni je jučer bilo jako zima kad sam došla kući.... baš mi ono nekako hladnoća ušla u kosti.... a osim toga.... od mene se očekuje da budem svugdje...pa je onda možda i za očekivat, da ja, prava posvoduša, kad su svi van, lipo ostanem doma.... ...ipak... ne bi tila da netko dovede moj renome posvoduše u pitanje... pa napišem status na Fejsu "rado bi išla na noć muzeja...al se bojim da sam tako stara da me sigurno ne bi pustili van...ostavili bi me ka eksponat!..." ...nisam ni trepnila svojim preljepim okicama.... lajkovi su uljetali ka blesavi.... jedino je jedan ravnatelj ozbiljne kulturne ustanove prokomentirao "hahahahahahahahahahaaaaaaaaaaaaaaa" .... i kako da sad bilo koju kulturnu ustanovu shvatimo ozbiljno????? ...i tad su se javile moje zabrinute frendice.. "hehehehehehehehe....o bleso.. Ma ovi nasi 'rvacki' muzeji imaju samo jednu mumiju tak da ne moras brinut ;))))))))))" ... ja mumija??? ...lipo...ova me puno voli.... "ja san bila, nisan me zadrzali, za mene jos ima nade, ali ti...hmmm" ...ova je pristojnija i poručuje: "mlađa sam od tebe...tralalalala" ...i tad zaključuju da je najbolje da me strpaju u muzej...jer tad su sigurni di sam... i mogu slobodno organizirat ćevapinge u mojoj sjeni....jer su sigurni da ću ja uvijek biti s njima.... ...ipak... političar ko političar...moja frendica dodaje i jako demokratsku rečenicu "ako misliš da bi imala korisniju funkciju slobodno iznesi svoje mišljenje" ...blesava...kakva jesam...nabrzaka sam se navukla na tu ponudu.... a tad je uslijedio i novi prijedlog..."'očeš doć na misto onog kipa u Trogiru na trgu, tamo baš imaš dobar pogled na sve koji prolaze...s visoka"..."kava, cigarete i svako jutro ti dobro jutro zaželi gradonačelnik" ...eto ...najdraži moji frendovi.... od noćas sam i službeno postala kip na glavnom Trogirskom trgu... željno Vas iščekujem u noćima muzeja... u danima grada...u svim gradskim svetkovinama .... dočecima.... feštama.... ponesite mi i koji kolačić.... ...nadam se da neću nestat preko noći i bit prodana u staro željezo....a da je tako ...potvrđuje ...i upravo postavljena objava na mom zidu "na trgu imas wirelles, ako te to brine, slucajno..."  . ...možda sam se nadala da ću uć u legendu svojim postupcima....svojim pisanjem... svojim Elyzmima... al eto... ni ovo nije loše.... gospodine Gradonačelniće.... ja dolazim!  . ...ako me trebate.... tu sam.... ispod vatrometa! |
nedjelja, 22.01.2012.
...ljubav...ah ...nije me briga...
|
ljubav....ah ljubav.... kako je lijepo voljeti....kako je teško voljeti.... a sve je zapravo tako lako....i ako pitate dijete ono će Vam kazat "ljubav je kad s nekim možeš šutit i više od pola sata a nije ti dosadno" ...upravo tako....nesebično i tiho.... promatranje...i muk.... ...neuplitanje... i uživanje u osobi onakva kakva je..... ...povremeno bockanje i grintanje...da se netko isprovocira...nasmije...oraspoloži....a onda puštanje u svijet...i promatranje izdaleka.... "sve prave ljubavi su tužne" kaže Balašević.... pa i nije tako... ako voliš ...ljubav je prekrasan šaren leptir kojeg držiš na dlanu....svjestan da ako imalo skupiš dlan i dotakneš mu krila ....da taj leptir više poletit neČe.... i šta tad radiš.... šutiš...gledaš..promatraš...i imaš onaj gard prema cijelom svijetu u kojem se praviš da te nije briga....a u tebi oluja....treperenje...čežnja... ispunjenje... pune su grudi imena osobe koje ne prelaze preko tvojih usta.... jer ako pređu svi će znat da te briga.... grop u grlu kad se treba odlučit što reći glasno..... jer ne smiješ skint ni mikron prašine s leptirovog krila... ...kako je lijepo sjedit u tišini u nekom kutu i promatrat... a osoba s druge strane je svjesna da je promatraš...i zna... sve zna... i pravi se da je nije briga...jer sve zna...i ponaša se isto kao i ti ... i tad te nerviraju veseli osmjesi onih u okolnom društvu koji ti pokušaju privuć pažnju.... pa se povučeš u svoj mir... grudi punih emocija... i na poziv ... zvuk glasa u bezveznoj izjavi... nježno se rastegneš.... ispuniš ljubavlju...i sve je u redu....i šutiš u tišini...i uživaš u ljepoti emocija koje te ispunjavaju....veselo treperiš...nježno treperiš...čežnutljiivo treperiš... i to je to.... ljepota i lakoća postojanja u kojoj odjednom na stolici digneš ruke u zrak i počneš plesat... na neočekivanim mjestima se veselo smiješ...i pjevušiš.....uživaš u životu i dišeš punim plućima ... ...ipak ...katkad osjećaš da te netko voli i nije te briga....ali tada taj obično navaljuje s izjavama... želi te prigrabit za sebe...želi ti napravit topli i meki kavez od svog dlana i otpuhat svu prašinu s tvojih krila u ime ljubavi.... a tebe nije briga! Zanimljivo je da tada svi sudjeluju u toj igri...priča se...prepričava...govori....smije....a tebe i dalje nije briga! ...i šta tad taj radi? ...pa uglavnom piše poeziju...jel želi da se zna... želi da svi znaju...želi da i ona čuje kolika je njegova ljubav...i jaka...i moćna...oko tebe buka tonova.... šuma slova... a tebe nije briga...i što te manje briga to je veća šuma oko tebe.... ...ili...(ma neČu sad nabrajat....ovdje mi je poezija u epicentru ....pa nek tako i ostane iako ima toga još) (iako priznajem da je lijepo kad na sebi osjećaš takvu pažnju...hrani to ego...oooo kao ga hrani i uzdiže...pa zato s vremena na vrijeme prihvatiš i zaigraš malo s njima tu igru.... jer iskreno govoreći...ipak smo svi krvavi ispod kože...i onda ulete i fanfare...i svašta nešto....zvona sviraju odasvud... buka posvuda...i jedva čekaš da sjedneš negdje u kut... i u tišini slušaš osobu iz drugog kuta kako te njemo gleda...praveći se da ga nije briga...a zapravo je spreman na skok ukoliko zatreba...jer koliko god da uživa gledajući tvoj let....toliko i brine da ne naletiš na olujni oblak... i spremno drži otvorene dlanove da prihvati tvoje slijetanje) .  ....e sad.... di je ovdje poanta? Ako želiš cirkus i uvažavanje onda nek te lijepo ne bude briga za ništa i nikog (osim za sebe samog...naravno) A ako ljubiš.... sjedi tu kraj mene i šutimo zajedno... jer sve je u redu.....sve je upravo onako kako treba bit.... leptiri lete...cvijeće miriše....sreća je posvuda.... sunce nas grije....pravimo se da nas nije briga i uživajmo i živimo poeziju! A ako si već napisao neku lijepu pjesmu....sjedi ispred sebe osobu kojoj si pisao i glasno joj pročitaj... po izrazu njenog lica znat ćeš da li je briga ... ili ipak sve to radiš i pišeš samo za sebe i zbog sebe? ....i ovdje nekako paše..pjesma .ostavljena ovdje na blogu u komentarima (nepoznate osobe)..pred više od godinu dana... P.S. i iako preporučam da se udiše život punih pluća.... malo se suzdržite neko vrijeme....kuham fažol :-)) ah da...i pametan citat....koji je baš danas izvukla naša Ko "naravno da je moguće voljeti ljudsko biće, ali samo pod uvjetom da ga ne znaš dovoljno dobro" H. C. Bukowski ...a kad ga upoznaš onda ideš dalje...na idući cvijet? |
petak, 20.01.2012.
...naša briga i mar....
šta će nam sutra EU pomoć...kad se i sami znamo o sebi brinit i to jako dobro... što je vidljivo na svakom koraku... .  ...i dok možda nije ni čudno da su fasade naših kuća ovakve... em je kriza...em se ne zna tko je vlasnik.... zadivljujuće je da ovako izgleda "dvor" jedne naše osnovne škole ...ovo su staze kojima će ići svi oni iz moje ulice kad budu u nedilju išli na izbore.....  .  ...ako dvor osnovne škole u mom gradu izgleda ovako .... kako li tek izgleda dvor Ministarstva gospodarstva u glavnom gradu?... Pa ovako  .  ...ovaj put vodi do Gospodarskog kluba.... a slike sve govore... (lipanj 2011)  .  ...ipak postoje mjesta koja drže do sebe...pa "štite" starine...a čim će to najbolje? Pa asfaltom!!!!  .  ...postoje i oni gradovi koji nemaju para pa koriste druge metode... za iste scene...usamljenog zvonika među modernim zgradama... umjesto asfalta, malo okopaju.... pa to izgleda ...malo zelenije...  .  (Rijeka ulaz u centar grada vs Trogir...negdje na kraju (starog) grada) ...slika starine zarobljene u asfaltu me provocira do bola... tipična slika nas i naše nebrige i nemara....ne mogu shvatit da se naši ljudi školuju za konzervatore po istim metodama...a razmišljaju različito... ili to odlučuje neko drugi ....ali očito ne po istom principu i po istim Zakonima? |
četvrtak, 19.01.2012.
....sve je relativno....
|
...i zavisi dal si optimist ...ili pesimist.... ...čak i tvoja sjena se mijenja u trenu....   ....visoka...ili niska?.... ...debela ili mršava?.... ...pametna ili glupa?.... ...lijepa ili ružna?.... ....tužna ili dužna?.... ...velika ili mala?.... "Nemoj misliti da si veliki čovjek zato što ti je sjena velika kad se sunce rađa." (Konfučije) "Radost bez kraja, sreća bez sjene, ljubav bez granica, intenzivan život bez umora, djelovanje puno energije, koje je istodobno savršen mir i opuštenost od svake napetosti, to je vječno blaženstvo; to je bitak za kojim čovjek teži u svome postojanju" (Edith Stein) - "an???" (ja) ...ajmo probat :-))) |
subota, 14.01.2012.
...kod Sandučića žutog....
|
...Split je grad u kojem se uvijek nešto događa...pa koliko god mi šutjeli o tome... i zato mnogi Splićani...šetaju ko turisti po gradu s fotoaparatom u rukama.... dovoljno je proć preko rive ili Pjace... i uvik imaš nešto za vidit.... i ja sam to radila neko vrime...pa mi dosadilo.... ...ipak ...postoje tu i profesionalci koji snimaju sve što se događa na rivi... naročito Ispred banke... ljudi stoje iza svih štekata...i piju piće za van...a sve se fotodokumentira ...postoje i fanovi...grupe... lipo je za vidit.... a nedaleko...postoje i oni koji fotodokumentiraju sve što se događa ispred jednog poštanskog sandučića.... cijeli jedan život...uz poetski komentar...prođe ispred tog sandučića i ostane zabilježeno za povijest  .  "Friške vijesti kod sandučića žutog Sandučić žuti ima svoje mjesto,stoji čvrsto, on nije kao vijest,da padneš u nesvijest. Možda nekim i dosadio,al' nek se zna, fotkam ga i dalje,takav sam vam ja. "(Vedran Šegvić) ...znala sam to i nisam se puno uzbuđivala... nisam nikad išla ušminkana i našminkana tim stazama....a ako me i put nanio ...projurila bi ...bez zadržavanja.... nisam tako interesantna za slikavanje.... nisam ni fotogenična...jednostavno sam nevidljiva za njih i njihove priče... a ako me slučajno i slikaju...i tako je mojih stotine slika već na netu.... a ono što izbaci sv. google kad utipkaš "sandučić žuti" je stvarno prekrasno  ...ipak...prije pola godine dobijem poruku iz druge države u kojoj je pisalo.... "zar ti ne znaš da imaju neka dva luđaka u ST-u koji stalno slikaju ovaj sandučić žuti?" ....(i slika)  ...nisu slikavali ove dvije ženske....nego one koji su pobijedili anoreksiju.... i mic po mic tako je počela priča.... Kako je počeo foto rat u mom gradu.... oni ne znaju da ja znam da su htjeli organizirat "sačekušu" da me slikaju....ajme koja gruba riječ.... hahahahaha ...uglavnom... jedne subote idem ja rivom i vidim njih... vadim mobitel... slikam ih s leđa...i pričekam da mi aparat memorira sliku....a ono ništa!.... baterija prazna... prazna na jednom...prazna na drugom mobitelu... a njih troje s toliko opreme spremne za slikavanje, da mogu slikat sljetanje mušice na mjesec!  . ...ipak mi vrag nije dao mira... objavim sliku ...i dobijem komentar: "ovo će te skupo koštat,al isto ti odajen priznanje,ali djelomično, jer ovako s leđa može se ufotkat svaka pi....,pa eto i ja....." ...znam... priznajem... čovik ima pravo.... al ovo je već bila otvorena objava rata naročito poslije komentara "Elica : Vedran ...1 :0" ...vrijeme je prolazilo tako da je on čak došao kod mene u ured ... ne znam zašto....ipak me nije uspio nigdje slikat... do pred Novu godinu.... izađem ja van iz ureda...bolesna ko pas ... odem na čaj u najelitniju kavanu...izvalim se na kauč.... i samo što nisam legla ....ali dok smo prolazili kraj sandučića... nisam bila toliko bolesna da primjetim da ih nema! ...i zamolim Ranku da zastane sekundu...slikam je...  .  ...objavim fotku na Fejsu uz komentar "Žuta Rankina kesa kraj sandučića žutog" ..i dok je ona veselo komentirala svoju sliku...ja sam pila čaj i pokušala doć sebi...od viroze...temperature.... svega! ...zanimljivo je kako dok hodam ne vidim nikog....al na par stotina metara vidim aparat uperen u sebe.... tako je bilo i sad....kad smo se vraćale s čaja... primjetim njih na standardnom mjestu i zaključim da ćemo im opet doć s leđa.... zamolim Ranku da ide do žutog sandućića ...a da ću je ja slikat iz daljine.... i dođe ona tako...stane ..pozira....a ja joj rukom dajem znak da produži dalje...i nastavi ona....a kad je došla do njih....proderem se na sav glas: "RANKAAAA!" .... njih troje se okrene prema meni...a ja s glupim malim mobitelom u rukama učinim "Klik! Jesam te!" ...on krene prema meni raširenih ruku... - Elica nabrzaka....slikajte nas ....slikajte! - hahahahahaha - slikaj mene i Ranku! Jesi li? - ma slika je već na Fejsu :-)))  .  ...bilo je stvarno nabrzaka škljocanje....a jedan je i snimao kamerom....i tako smo malo pozirali :-)) ....dok je kraj žutog sandučića prošla djevojka sa smiješnim šeširićem... al oni to nisu zabilježili.... Možda ovo i nije lijepa priča... osim što se hvalim da je moja glupa Nokia koja me toliko nervira, dobila rat protiv profesionalnih paparazza... ali je priča o Žutom sandučiću prekrasna... i zato se malo i ja guram u nju :-)) ....a vi...kad god vidite slike mora...picigina na Bačvicama... prekrasne portrete ili umjetničke fotke...kad primijetite ljepotu zaustavljenog trenutka ...znajte...to su ti momci.... a u slobodno vrijeme pričaju jednu lijepu priču.... o Sandučiću žutom...popraćenu stihovima... |
četvrtak, 12.01.2012.
...zvoni....ajme....
|
...telefon zvoni rijetko kad kad mi to očekujemo.... najlakše je tad kad mi zovemo...jer smo onda spremni da prepadnemo onog tko se javi... ...ja se javljam svakako na telefon ....a svakako i zovem... danas sam trebala zvat Gradski kotar... oni traže moj OIB...ma moš si ga mislit....da mogu naplatit komunalnu naknadu.... žena koja tu radi...nekad je davno išla sa mnom na tečaj...i stvarno je nisam odavno vidila, ni čula... - Gradski kota.... - ma kako se to možete zabavljat u vrijeme radnog vremena? Lako Vam je kad ne radite ništa, samo tu sjedite i smijete se nama jadnicima... - hahahahahahahaha - rekla sam da se samo smijete. Mogli ste bar to radit da ja ne čujem - gospodin ispred mene mi je rekao da me naglo obasjala anđeoska svjetlost! - obasjalo je tebe i više od toga kad si mene čula! - kako si mi? Imaš li kojeg novog švalera? Kome si sad slomila srce? - nikome! ja dobra - nikome? Svakome ti uzmeš srce, daš 50 % i pobjegneš nasmijana. Samo što ne kažeš idemo dalje! Sljedeći! Next!!!!! - hahahaha...ja sam 50 postotna osvajačica? hahahahaha...pa vidiš da sam dobra! Ostavim ljudima 50 % - i onda oni jadnici s glupim osmjehom na licu stoje a da ne znaju što ih je snašlo ....e sad sam se ja već zabrinila i zamislila i odmah sam počela služben razgovor ....da ne dam OIB i da neČu u Poglavarstvo šetat po uredima! .  .....skroz je drugačija atmosfera kad mene netko nazove.... naročito u popodnevnim satima kad su to privatni razgovori ... oni lijepi... uljuljavajući...oni što opuštaju...itd itd... - ejjjj! Što radiš? Možeš li razgovarat? - evo gulim krumpire! wroooooooooooooonnnnnggggg - ejjjjjjjjjjj! kako si? Što se lijepo radi? - ejjjjjjjjjjj.....evo taman perem skale wroooooooooooooonnnnnggggg ...grrrrrrrrrrrrrrrrrrr.... kakva sam ja to žena? Osvajačica? koje glupe stvari radim? Pa ja nisam niti tako uredna da non stop spremam po kući...a kad god me neko nazove na telefon ja neki kufer radim? ....di je tu ženstvenost? ...tajanstvenost?.... ...i zazvoni sinoć telefon...pardon stigne SMS "Što radiš?" ...i kad sam zamalo otipkala odgovor "perem suđe!" ...zastanem ....i promislim.... koje vražje suđe.... obrišem poruku i napišem "evo sušim kosu" ...i tad je počelo....potpuno drugi razgovori...ostavila sam suđe....sjela na kauč.... imala sam osjećaj da sam van... u dobrom društvu ...i da se smijem u opuštenoj atmosferi u kojoj se priča o ničemu...i zeza o svemu... ...kako 2 riječi znaju totalno preokrenit situaciju i raspoloženje na obe strane slušalice.... . ....lijepo je kad telefon zazvoni.... pa makar bio s punom kesom šporkih pelena u rukama (koja samo da se ne prospe po podu)....a ti pokušavaš što prije doć do smeća....kad stiže SMS "Za 5 min!" ... da mi je pukla kesa od smeća... bilo bi to za 5 sati...a ne za 5 min :-)))... ..i dok sam s crnom teškom kesom smrdljivih pelena...u svijetlom Murinom kaputiću pojurila... nije mi ni palo na pamet da sam taj put...u visokoj trudnoći...patkasto se gegajući... radila između sirena avionske uzbune...znači točno 5 min.... a ja već debelo prešla pola puta...(koja dama :-)))))) ...hahahaha) ....khm...dakle...lijepo je kad zazvoni telefon... al bili mi sami... ili u društvu...ili na poslu...ili na sastanku ....svejedno....ima katkad trenutaka ....kad smo svjesni da ne smijemo reći ono što promislimo u tom trenutku...i tad riječi stoje u grlu... zapinjemo ....a iz svake pore vrišti. " ... "...." "....." "..........." ...a s druge glase umoran i ozbiljan glas ....očekivao je nabrzaka neku glupost...ili nije... neko okrepljenje.....olakšanje... nešto što će ga podić...a čuje samo napetu tišinu .... ...a ti se zahvaljuješ nebesima što onaj s druge strane ne može pročitat misli...ili može? ...pa i ja mogu pročitat tišinu...katkad...nekad...ponekad.... ...i zato se sad pjevam.....hvala Vam svima, ja bi bila ništa da nije bilo Vas.... ....hvala srećo i radosti...hvala...hvala ....i sva mnoga druga blaga ne mogu se svih ni sitit, al dio ste mene hvala suncu dok krasi dan...hvala hvala hvala luni kad krade san ...hvala ...hvala... |
petak, 06.01.2012.
...žene koje mogu sve....
|
...koliko puta ste se našli u situaciji da nešto treba napravit, a nikog da pomogne?... ...koliko ste se puta našli u situaciji da drugi od Vas traže pomoć...uz "opravdanje" da oni to ne znaju?... "Blago ti se, ti sve znaš!" "Lako je tebi kad ti to znaš!" "Ma mogao bi i ja to, al' ti to znaš bolje" "Ne brinem se ja za tebe. Snaći ćeš se ti" ...i mic po mic...da se nisi ni okrenila postaješ "grintava sveznalica"...a radi se samo o tome da ti je dosadilo čekat da netko zasuče rukave.... i grintavo ili uz smijeh... pokušaš sam riješit problem .... ...i dok smo s jedne strane zatrpani reklamama o "Američkom snu!" u kojem svaki muškarac sanja o dobro plaćenom poslu, kući u predgrađu s travnjakom, ženom (plavušom poluduge kose) u kuhinji, dvoje djece koje se igraju ispred kuće... postavila sam si pitanje ...A koji je Američki san za ženu? ...i u roku od pola sata na Fejsu ...dobijem 94 komentara! Uglavnom su se složili oko toga što je Američki san za ženu! 1. izbrusit zdrave prednje zube i stavit unificirane navlake da bi se dobio osmjeh s reklama paste za zube iz kasnih 60-ih 2. naći bogatog muža od kojeg razvodom dobiješ pazamašnu alimentaciju 3. naći dobrog psihijatra, plastičara i odvjetnika koji će te savjetovat o svemu (a istovremeno ti postat i najbolji prijatelji na tvojoj platnoj listi) ...oni odlučuju o frizeru, stilisti, osobnom treneru i ostalim detaljima (koji isto tako postaju tvoji najbolji prijatelji na tvojoj platnoj listi) 4 a. Psihijatar odlučuje da li si za brak (i tad ide 2 i 3) 4 b Psihijatar odlučuje da nisi za brak i tad ide 5. psihoterapija povećanja samopouzdanja 6. zabavljanje s plastičarem (ovo mi se svidilo pa copy pastam) "koji te utegne, potegne, zategne" (mislilo se na botox, grudi 4,5....itd itd) 7 mladi ljubavnik o kojem ćeš se brinit i s kojim ćeš se zabavljat jer osim "u", "po" i "za" postoji i potreba za "NA" 8. a. Mlađi nađe mlađu, a došlo mu je vrijeme za ženidbu i ostvarenje njegovog američkog sna ----> ti se vraćaš psihijatru 8.b Mlađi umre prije tebe ------> ti se vraćaš psihijatru ...kako se ovo zove?...feminizam? ...ravnopravnost spolova? ...emancipacija?....ma moš' mislit! kako smo s druge strane smo zatrpani suvremenom Američkom psihologijom...pokušava se ubacit nešto novo u svemu ovom ....al se tu mijenja samo točka 2. i ona sad glasi 2. (potencijalno) - postat samostalna, samouvjerena poslovna žena koja sama zarađuje i više nego joj je potrebno! ....e te su žene na cijeni... one su meta svih muškaraca... one su zabavne, nasmijene, zadovoljne, vesele, raspjevane.... to su žene koje imaju toliko obveza da uživaju u svakom trenutku pažnje... svaki muškarac osjeća se jako pametno kraj pametne žene koje sve može, sve zna ..i spremna je učit...ona mu podiže ego...kod nje važe drugi kriteriji vrijednosti, a muškarac ko muškarac se tad treba dokazat i pokazat ... i tad sretan i zadovoljan otić u svoje predgrađe.... a ona se vraća svom domu u kojem ne može platit majstore da naprave nešto što ona hoće...jer ona je gđa savršena i ima prevelike prohtjeve.... ...uf...neČu dalje...jer će me neko upucat :-PPPPP Poanta? Žene koje mogu sve same su u principu društveno neprihvatljive! One su dobre za ekipu i zabavu...al nisu za sve drugo.... i zato tražim poduku o tome kako postat glupa neznalica? ili... pomoćna poanta? "Ne izbjeljujte zube i ne stavljajte navlake na prednje zube!" ...preživila sam Američki san.... i kažem Vam...nije dobar! (dobro...nisam ga baš preživila po protokolu.... nisam dobila alimentaciju...nisam bila za sebe u plastičara, a psihijatar mi se svidio pa sam vodila drugog ...nemam računovođu i knjigovođe da plaćaju sve moje "prijatelje" ...ipak...ovo nije Amerika... i zato....dok sam tražila spot za ovaj tekst naletim na pjesmu... koja očito kod nas, pokušava unjet neke druge stereotipove.... Al' ne može bit', da ces me ostavit' Al ne može bit', niko... Kao ja, ja, ja tvoj veseli bosanac Kao ja, ja, ja, tvoj zadnji mohikanac Kao ja, ja, ja, tvoj zadnji voz Skroz na skroz .  "Možeš me varati Možeš mi slagati Kada drugu poljubim Možeš me karati..." ...na kojem je ovo jeziku??? ...da znamo što ćemo mu radit :-))) P.S: Silevstrovo u Splitu 2011....Ispod ure...spontano pjevanje naroda... (Opaska: Tekst nije napisan s nikakvom namjerom ruganja, već radi izrugivanja stereotipova ... i svačeg još što bez veze plaćamo i o čemu ...bez veze brinemo) |
petak, 30.12.2011.
....veselo!....
|
...koliko god da puta čekamo Novu godinu...ona nas uvijek iznenadi.... a svaki put dođe u istu uru i isti dan... ne kasni ni trena.... da se to ne bi dogodilo i ovaj put...nas 5... išlo je na Novogodišnju predstavu Šišmiša u HNK Split ... šampanjac predstava za šampanjac dane.... balet im je ludilo...zbor je i više nego odličan ....samo nas je zbunilo pjevušenje talijanskih kancona u ptičjem kavezu... Carmen koja je uletila u Šišmiša ...i O kućo mala (iz Spli'skog akvarela) .... ...i sad ne znam dali je Šišmiš uletio u Carmen...ili je O kućo mala uletila u Šišmiša... pobrkali su mi se pojmovi i opere i operete i prijedlozi.... .  ...al bilo je lijepo slušat sve u kompletu..... .  (ops...uletila mi u kadar u borbi za balunima) ...i na kraju se igrat s balunčićima koji su zajedno s konfetama padali po publici (originalna snimka završetka Šišiša u Splitskom HNK, 29.12.2011) ...i svi smo...kao mala djeca....pljeskali...i dodavali se balunima.... (ponekad i nije baš dobro sidit u prvim redovima :-(((....) .... izašli smo sretni...nasmijani...i veseli...i tak van nam je sinilo...da smo dočekali Novu...a bio je tek 29.12. ....  .  ....eto.... htjeli mi to ili ne...ona će doći....stoga dočekajmo je veseli i radnosni... a mogli bi i što zapivat.... evo ja ću počet.... ....Sritna Vam Nova.... |
ponedjeljak, 19.12.2011.
....Advent u Splitu....
|
...ono što možete pročitat u novinama glasi ovako.... "Grad Split i ove je godine u suradnji sa splitskim obrtnicima i ugostiteljima koji sudjeluju u pripremi prigodnih jela, maštovitih ukrasa za bor i korisnih blagdanskih poklona, organizirao gastro manifestaciju "Advent u Splitu"....Ovogodišnji adventski vijenac napravljen je od mediteranskog začinskog i ljekovitog bilja, a dar je Sekcije cvjećara pri Udruženju obrtnika Split. " http://www.vecernji.hr/regije/novinari-zapalili-drugu-svijecu-splitskom-adventskom-vijencu-clanak-352541  .  (ove sam slikice posudila od Kavane Ćakula, Split ...ono što znam ja...ide ovako.... prvo paljenje sviće sam preskočila.... ne mogu se sjetit zašto... sigurno postoji razlog... drugo paljenje sviće (dijelom preneseno na Facebook) izgledalo je ovako... ...dal da se otuširam i izađem van...ili da operem skale, pa se poslije otuširam? ... teška su mi se pitanja motala po glavi...kad odjednom zazvoni mobitel: - dal si u Ćakule? - nisam. To je prešminkerski za mene! - ma daj obećali smo doć! . ok...ok ...evo me za 12 min. ....i samo sam uletila u rebe i majicu...pretrčala preko rive pazeći da me paparazzi ne uhvate ...uletila u kafić i rekla: - nema ljubljenja ni sexa. Samo kava! Nisam se tuširala! - hahahahaha - a vidi tebe šminkerice! - hoćete li muško ili žensko kuhano vino? upita konobar sa šanka - njoj muško, meni žensko za nju, i kavu sa šlagom! - koja je razlika između muškog i ženskog vina? - muško je jače i začinjenije! - onda ću samo muško! odgovori ona ...i sad dok ovo pišem padne mi na pamet da sam niti sat poslije ove izjave JA NJU ZARUČILA, a trebala je ona mene :-( ...tip se nasmije ......i donese nama punu tacnu bečkih kolača...upale se svijeće, objasni porijeklo kolača i bečke božićne tradicije, slikaju sve i snime...i dok smo se još zezale i čakulale ... mogle smo vidit kako je cijela manifestacija na prvom Dnevniku hrt-a ... slikali su me....objavili slike....al TV ekipu sam izbjegla....dobro se zabavila... i zaručila...  .  ...idući svijeću sam preskočila....al ovu zadnju nisam.... ....prekrasna muzika u Etnografskom muzeju...novinari sve snimaju... pali se svijeća.... al je domjenak serviran u Hotelu.... gužva na premalom prostoru...pršuti salame...vino...kuhaju i manistru ... izađem bijesno van na prazan trg čekajući da se neka govorancija završi...i da ljudi počnu jest ... falila mi je intima kafića...kavane.... pa nismo tu došli jest.... došli smo se družit oko svijeća i čuti priču o nekom sitnom tradicionalnom zalogajčiću  .  ...izađe moja zaručnica s tanjurom ....čašom vina...a ja grintam - rekla si da ne možeš pit ovako rano? Ovo opet šminkerski...i suknju sam obukla ...gle...u ovom kruhu fali soli... - ajde smiri se, idemo na kolače ...i odosmo ...mi veselo društvo na kolače... i negdje na kavu ... ponovo natrag na mjesto gdje inače ne idemo...al nekako nam bilo prisnije nego domjenak serviran na malom prostoru...  .  ...riva je bila prepuna svih koji su izmigoljili na sunce ...zadnje Adventske nedjelje....i nitko nije ni vodio računa da se nedaleko odvijala prekrasna priča.... koja šteta... jel koliko god sam grintala na zadnjoj svijeći...ipak je to bila prekrasna priča.... .  |
subota, 17.12.2011.
...u mjesecu francuske salate....
|
...započinju dani neispunjenih očekivanja, depresija, nervoza, užurbanosti, prežderavanja, divljanja .... uglavnom...ulazimo u zadnja dva tjedna mjeseca zvanog "Mjesec francuske salate" ...ovo su najteži dani u godini...i zalud nam svo kršćansko milosrđe i vjera...kad svi podivljaju pod pritiskom potrošačkog društva... ...mislila sam da ja nisam jedna od tih...al eto...i ja sam već prošli mjesec počela šopingiranja...al samo za sebe i svoje potrebe...tako da nikome nema poklona... Pa ja sam i tako osoba koja voli poklanjat drugima, a ne voli kupovat sebi ništa...meni jednostavno ništa ne treba...pa sam ove godine obrnula situaciju....i istrošila se na sebe...kupila sam 2 para nepotrebnih i skupih čizmica... jednu minicu koju neću nikad obuć (osim za potrebe slikavanja, jednu malo družu suknjicu za putovanje u Zagreb, košulju i majicu za trodnevni put u Dubrovnik...pa 6 majica i džempera za 24 satni boravak u Tučepima, 4 košulje ako se predomislim...pa novi Samsonite kufer da mogu ić na zabavu i smijeh (a nikad ne nosim kufere sa sobom)...i sad punih baterija mogu krenit u dane depresije...jer ako postoji išta što mrzim više od Božića...onda je to Nova godina!  . (hrpa kesa....samo onih "jeftinijih"...one kartonske mi teško slikat) ...di su bili oni lijepi dani kad se nije slavilo Božić...pa bismo nakon svih obveza u školi, bez skraćenih radnih dana i sati...skupili svi kod moje nonice ispred ogromne tuke i smijali se... ..a kad su ti dani u godini postali praznici! Ima se više vremena za pripremit slavlje...očekivanja su veća...sad je to nasušna potreba.... što više i što bolje. ...a da bi neki bili sigurni da ste jeli bakalar... organiziraju se domjenci...i što je institucija veća u rangu....to su domjenci bliže Božiću..... (evo ja jela na već 2 domjenka)...a 2 sam propustila... ...ma grintava sam! Jesam! i priznajem to!.... ali pogledajmo kako izgleda jedan prosječan Božić? - djeca su grintava jer su neispavana ili zato jer nisu dobili poklone koje su očekivali - omladina je grintava što mora odsjedit u kući umjesto da ide van s onima koji ne slave ili koji nemaju nikog doma - majke su razočarane jer im djeca nisu kod kuće...postali su ljudi i imaju svoj život, a to nitko ne može prihvatit - domaćice su preumorne od napornog kuhanja i nervozne jer se brinu da li je sve dovoljno slano i papreno...i baš im "ovaj kolač nije uspio, a svaki put uspije" ... unaprijed su isplanirale kako će tko reagirati pa su ljute i razočarane što su muški previše popili, što djeca nisu zadovoljna poklonima, što im roditelji grintaju da nije po njihovom - muškarci piju od muke što nitko nema vremena za ništa i što moraju slušat sva ta grintanja i mislit se kako će sutra sve to morat platit ... ili su se konačno dokopali vremena samo za sebe kad mogu radit ono što su oduvijek želili...pa pucaju... ili bacaju petarde uživajući u strahu kojeg izazivaju i vriski djece ...eto...tako će to izgledat za koji dan... a ja se bojim i pijanih i petardi... i da napravim bilo što na ovom svijetu znam da ni ja neČu ispunit ono što se od mene očekuje ...iako bi htjela...priznajem da bi jako htjela... i čekat ću uzalud pozive koji neće doći...odgovarat ću na bezvezne SMS čestitke bljutavcima, gmizavcima i uvlakačima.... i smijat ću se svim vašim glupostima i nervozama,... DAKLE uživat ću u grintanju, samosažaljenju i depresiji sve ove praznike....sama sa sobom....daleko od svijeta ...nadam se sa suzama ....tako ih želim i očekujem... a u međuvremenu uživam gledat dječicu kako se vesele na svojim nastupima ... jer su dobili ono po što su došli...jak pljesak!  . ...a kad sve ovo prođe....slušat ću sva vaša glupa blebetanja oko toga koliko je ljudi bilo za stolom... koliko se pojelo i popilo i koliko se potrošilo.... P.S. Da li je itko štampao priručnik u kojem piše kako se tko od nas mora ponašat za blagdane? Možda bi onda bilo manje depresivnih i puno manje neispunjenih očekivanja? |
